Aleksandar Marić: Jadanje Musića Stevana

U većini slučajeva

Reč samo prođe

Kroz kosti*

Zabridi usna i gotovo

Ali ovu reč mi oduzimaše

Još od kad detetom bejah

Zbog nje otac moj

Zameni  Zvečan za Brvenik

Ali avaj, Vaistina slugo

Daj nam tu reč

Predaj nam Polje

Prepiši nam u nasleđe

A ja ne mogu

Kao da hoće srce

Kao da traže

Sva tri dobra moja

I koliko god da dajem

I pšenice, pa ćemera blaga

Nije im dosta

Glava moja nije dovoljna

Ni moja smrt

Jer evo me u grobu

Zajedno sa žeteocima

I vitezovima bivakujem

A oni viču

Izađi iz zemlje

I predaj je nama

A ja ne mogu

I jate se razne

Grabljivice

I narod ustaje

Hrli život, hrli smrt

I kosti nam se bele

Među božurovima

Sila se navalila

Mrvi nadu i pesmu

Ali nije dovoljna

Krv na maču, krv na srpu

Ni kosti naše zaboravljene

Ni lesi novih oklopnika

Ištu jednako

Daj nam tu reč

Iako uzeli su već

Reke, njive i ljude

A ja ne mogu

Ne mogu, Vaistina slugo

Tu Reč

*Otac Tadej