Posveta Čarlsu i ostali ožiljici
(u pripremi)
***
Imamo još malo vremena
imamo još malo vremena Čarls
da spakujemo svako svoje
i pobegnemo tamo gde si obećao
tamo je lepo sunčano i toplo zauvek
i nema smrdibuba
tamo ni ljudi ni bube kad ih zgnječiš
ne ispuštaju iz sebe zlo jad i smrad
Ostavićemo garderobu beskućnicima
ostavićemo knjige siročićima
ne znam samo kako da ponesemo vina
jer tamo gde idemo nema vinograda
vina su tuđa skupa i opora
niko ne peče paprike kao da mu od toga život zavisi
i žene ne ljušte šljive jer tako deca vole u pekmezu
Vreme nam ide na ruku
vreme nam ide na ruku Čarls
jesen je jedino godišnje doba koje je ovde ostalo
ostala su zamenili na tenderu
pa tako sada plaćamo leto kad nije leto
u proleće vozimo čamce po jesenjim kišama
a zimske rukavice smo odavno pobacali
uz sve ostalo što nam više ne treba
Polako
požuri
najezda je u pitanju
nadiru sa svih strana
ljudske smrdibube
***
Ne bojim se više
Strah i Ja sklopili smo
Doživotni pakt o nenapadanju
Ponekad se samo na momente prisetim tog osećaja
Mutljavine u želucu
Kao pred neki zajeban nedovoljno spremljeni ispit
Ili
Kada se mrtvi ćale zaleti zelenim fićom
Uzbrdo nizbrdo uzbrdo
Po nekoj opusteloj jugoslovenskoj preriji sa rupčagama točkožderačicama
Ne bojim se više
Ni miševa ni zmija ni dvoglavih paukova
Sada se mirno i sa razumevanjem pogledamo direktno u oči
U njihovim piše
Nećemo ti ništa
Nemoj nas motkom ili metkom
I mi volimo život
I nas je majka mišica zmijurina
(O kako se zove ženka pauka jebem ti)
Nosila i grejala ispod srca
Da živimo gmižemo i volimo
U samo našem gluvom predivnom savršeno razumljivom svetu
A onda svako lepo ode svojim krivudavim
Pogrešnim putem
Ne bojim se više rata
Jebo rat kad si ceo život u nekom i nekakvom ratu
Ratuješ protiv sebe
Ratuješ protiv drugih
Ratuješ protiv nevidljivih i vidljivih aviona
Ali iz televizora ti stalno govore kako rat nisi ni video
I ima da kažeš hvala
Jer su se oni za to krvavo borili i izborili
Kolateralna šteta se podrazumeva
I Jasenovac
I Jadovno
I Kosovo
I kakve to veze ima sa nama u Knez Mihajlovoj
Rešiće sve preletačevići u našem interesu
Jer najbolje za nas je u stvari da izgubimo sve
A da dobijemo ništa
Ne bojim se Hrvata
Šiptara ni Sirijaca
Jer srce su mi do sada uvek lomili
Zamisli
Srbende
I džeparili me u troli
I krali benzin iz rezervoara
A jednom su mi prebili najboljeg druga jer je imao Partizanov dres
Ne bojim se više ni gluposti
Jer glupost je već pobedila
I nema tu šta
I što je gore to je bolje
Opera i balet su dosadni
I na Sajmu knjiga je žurka kod kvalifikovanih pušačica
A ne kod Matije Bazdulja ili Kuste
Ne bojim se smrti
Koliko je puta svako od nas već umro
Jer umreš jedino kada više nisi u nečijem srcu
A ne samo kada preko tebe razapnu stolnjak
Stave tepsiju sa vrućom pitom
I tanjir sa prasetinom koja krcka pod zubima
Ponekad se doduše javi onaj osećaj iz zelenog fiće
Kada se sretnemo
I kurtoazno nazovemo dobar dan
I doviđenja
A ruke prazne ostanu da zjape
Jedva držeći smrdljivu debelu cigaru
Ne bojim se više
Ni da ćeš me zaboraviti
To si mi završio
I vrana ti je mozak popila
A oči ispale za nekim jako finim ženama
Koje umeju da hodaju na vrtoglavo visokim štiklama
Ne bojim se više ničega
A to je baš glupo
I nije normalno
Ko se ne boji
Može biti
Da više i ne postoji
***
U mojim snovima
U mojim snovima
kada pustim radio
ili kada uključim televizor
pričaju neki pristojni ljudi koji ne viču
lepo su obučeni i deluje kao da su svi završili
makar Pravni fakultet
hobi im je lepa književnost
pitanja im postavljaju neki takođe pristojni ljudi
(i žene jednako pristojne)
oni nemaju govorne mane
ne moraju da vode ljubav sa drugarima ili drugaricama šefovima
u veceu nabrzaka
slobodno mogu da varaju muževe i žene
obaveze bez
ne da bi zadržali posao
ili sve u strahu od ponovnog lepljenja plakata
U mojim snovima svi imaju godišnji odmor
socijalno i regres
polutku preko Sindikata
most regal u kome stoje knjige
klasika svetske književnosti
i penziju koja stiže tačno u dan ali cela
kada dobiju rak ne moraju da čekaju na skener
osam i po meseci
i ne plaše se da zaveštaju bubreg ili rožnjaču
ako kojim slučajem umru od starosti
ne treba im popust od privatnika
za prelepi lakirani sanduk i lepe nove lakovane cipele
U mojim snovima
svi ispunjavaju obećanja
jer vo se veže za rogove a čovek za reč
udahneš tri puta duboko pre nego što obećaš bilo šta
čak i tu tako beznačajnu glupost
da ćeš se javiti
da ćemo se ljubiti kotrljajući se Skadarlijom
dok provejava prvi sneg
moje ruke u tvojim džepovima
i pozajmio si mi svoj jarko narandžasti šal
on je jedini ukras najlepše ulice sveta
prepune bugarskih turista koji pijani pevaju
‘Ah što ćemo ljubav kriti’
i sam vredi tristadva’es’ miliona
U mojim snovima
monstrumi ne truju pse i ne odsecaju im šape
jer će u tom slučaju morati da objasne iza debelih zidina
onima koji su slične stvari radili ljudskim bićima
kako to i zašto
sve žrtve se isto zovu
i one na dve i one na četiri noge
bez obzira kako se krste
devojčice se ne jebu kao štuke
dečaci ne siluju tupim olovkama drugara iz klupe
i ne drogiraju se u školskom dvorištu na malom odmoru
na velike odmore ne dolaze tate
da našamaraju nastavnicu istorije
i ne stoje svi miiiiii – rrrrnoooo
bez aplauza
U mojim snovima
tvoje lice nema nijednu brigu
i ne ljutiš se na mene što sam ljuta na Jesenjina
jer je bio siledžija
pustamo da noći odlaze bez pitanja šta će doneti jutro
i slušamo samo odabranu klasiku
godine ne idu redom nego se broje unazad
a mi smo sve mlađi i mlađi
i ne bole nas krsta
i lakše zaboravljamo sve što je bilo
kao da će nam se život tek dogoditi
i nama i ostalima
jao onima koji ne umeju da sanjaju
nego spavaju samo kad se nagutaju Bensedina
U mojim snovima
biva
sve što ne biva
iz sve snage
zašivam oči
da što manje budne ostanu
***
Rekvijem za đavolovu džigericu
(u pripremi)
Pozvao me Đavo
Odneo me Đavo
Đavo i ja smo na Vi
Naše gaće su na Ti
On će meni srce
Ja ću njemu džigericu
Pojesti od ljubavi
Pozvao me Đavo
Odneo me Đavo
Svilen pokrov vezem
Na glogovom kocu
Umro novi dan
Kratka biografija:
Rođena u Beogradu 1974.godine.
Po zanimanju novinar, bavi se komunikacijama, odnosima s javnošću i organizacijom u muzici, umetnosti i kulturi.
Piše poeziju i prozu iz hobija, ljubavi i potrebe.
Objavljivala na web glasilima, u regionalnim časopisima i zbornicima poezije.
Štampana izdanja: „Čudovišno čudo moje“ (zbirka poezije, Čigoja štampa 2015), „U zagrljaju purpurnih kiša“ (zbirka poezije, Presing 2018), četiri knjige iz serijala „O psima i ljudima“ sa profesorom Ratkom Božovićem (Čigoja štampa, koautor i priređivač).